Novembar je, napolju je hladno, a ja sam za računarom i listam spisak prolećnih BEST kurseva. Toliko sjajnih gradova i tema, teško je odabrati 3, a još teže napisati motivaciona pisma. Prijavim se za Moskvu, Štutgart i Valensiju. U poslednjem minutu odlučim da stavim Valensiju na vrh svojih gradova jer - hej, zašto ne bih otišla u toplije krajeve?!
Nakon par nedelja dobijam obaveštenje da sam primljena na kurs u Valensiji i tu počinje moja avantura. Polako kupujem karte za avion, istražujem još malo o gradu, upoznajem se sa organizatorima kursa... Vrlo brzo se približio i dan polaska na kurs. Iskreno, nije svejedno spakovati se i otići u potpuno nepoznat grad gde nikoga ne poznajete. Ali, to je svakako sastavni deo ove avanture. Retko se desi da imate još nekog saputnika iz vaše države jer ono što negujemo u BEST-u jeste raznolikost, pa ćete zato na kursu imati priliku da upoznate ljude iz različitih gradova Evrope, pa čak i sveta (u mom slučaju iz Brazila i Argentine).
Stižem u Valensiju, oko mene palme, čujem španski jezik, osećam duh ovog naroda. Savršenstvo. I na prvi pogled sam zavolela grad. Po dolasku u hostel u kom smo bili smešteni tokom kursa, upoznajem glavnu organizatorku, Gemmu, koja me dočekuje sa najvećim osmehom i zagrljajem, a ni ne poznajemo se. Polako počinju da dolaze i ostali učesnici i euforija raste. Upoznajemo jedni druge, trudimo se da zapamtimo imena i gradove iz kojih dolazimo... Moram da priznam da je bilo teško u jednom danu zapamtiti 30+ imena. I ostatak kursa je proleteo kao jedan dan, a ne deset dana. Svaki naš dan na kursu je bio ispunjen raznim aktivnostima, od akademskog dela do odlaska na plažu, posete gradu nauke i umetnosti, šetnje i obilasci spomenika grada itd.
Ljudi uglavnom imaju predrasude da se na ove kurseve ide radi zabave ali ne, to nije tačno. Tema mog kursa je bila kako pokrenuti svoj start-ap i kako da počneš da zarađuješ od njega. Akademski deo kursa mi je proširio vidike i znanje koje nikada ne bih mogla da steknem na našem fakultetu. U okviru akademskog dela smo imali i posetu kompanijama gde sam videla razne zanimljive ideje. Da li ste čuli za ‘hyperloop’? Da li ste znali da se dizajn razvija baš u Valensiji? Imala sam priliku da vidim prostor u kome rade ljudi koji razvijaju ovu ideju. Zaista sjajan osećaj. Na slici ispod možete videti pogled sa terase kompanije koju smo posetili, sjajno zar ne?
Pored akademskog dela, kao što sam već rekla, imali smo bezbroj zabavnih aktivnosti. Od igranja dečjih igrica u parku, do odlaska na plažu, degustiranja lokalnih specijaliteta i napitaka. Valensija je jedan prelep grad poznat po gradu nauke i umetnosti, koji je apsolutno neobičan i vredan posete. Fun fact: ovde se nalazi najveći akvarijum u Evropi!
Ono što bih izdvojila kao najvažniji deo svakog kursa jesu ljudi. Ljudi koji dolaze na kurseve su zabavni, širokih shvatanja, spremni da podele svoje znanje sa vama. Na kursu širite svoje vidike, učite o drugim kulturama, njihovom načinu života, ali i predstavljate svoju državu. Na mom kursu je bilo dosta ljudi koji nisu apsolutno ništa znali o Srbiji ili su imali pogrešne slike o Srbiji. Ja sam se trudila da prenesem sve lepe strane Srbije, pa čak i da ih naučim nekoliko reči iz srpskog jezika. Pozdrav za mog najboljeg učenika Bernarda iz Belgije.
Moj svakako omiljeni događaj na kursu jeste internacionalno veče kada svako od učesnika priprema hranu i piće karakteristično za zemlju iz koje dolaze. Hvala Italijanima za najukusniju pastu ikada! Hvala Belgijancima za čokoladu i vafle. Mogla bih ovako do sutra nabrajati.
Ne bih više da vam otkrivam detalje o kursu, mislim da to treba sami da doživite. Iskoristite prvu sledeću sezonu i prijavite se na neki od kurseva! A za kraj, naravno selfie!
P.S. Želim da pozdravim sve moje drage prijatelje i organizatore ovog kursa. Hvala vam drugari, bilo mi je divno sa vama!
Autor teksta: Jovana Mićić