13/02/2017

Welcome to Serbia

Kada se sretnu dva stranca, sretnu se dva čoveka i kako jedan započne konverzaciju stranac u njemu je davno ostao u mestu iz kojeg je došao, dok je čovek ono ,,čudo“ što se udaljilo i kilometre prešlo da bi progovorilo sa prijateljem. Koliko se puta u toku jednog dana, jednog sata a nekada i minute ljudi upoznaju, prepoznaju, razdvajaju ili spajaju u idejama, mislima, konfliktima i pre svega razgovoru. Do razgovora još ih mnogo stranica, granica, zastava, himni i vekova razdvaja, a ono što ih na kraju spoji vrlo često je banalnost ljudske primarne potrebe da bude i u svom postojanju traži sebi srodno biće nebirajući uvek boju ili melodiju da mu tu srodnost određuje.

Negde se iz takve primarne potrebe rađaju skupine, mnoštva, organizacije ljudi koji teže jednom, ljudstvu, nekriveći prošlost niti birajući izgovore da ne upoznaju ono što je ,,strano“. Takve organizacije postoje i postojaće širom gradova Evrope, ali i Novog Sada, a priče i događaji koji prate njihov rad čine lepotu u različitosti i disbalans u predrasudama.

Da ne dužim mnogo zašto i kako stvari funkcionišu u životu, da čujete jednu zanimljivu priču o grupi potpunih ,,stranaca” koji su za nepunih nedelju dana ostvarili prijateljstvo za čitav život i proširili svoje postojanje na hiljade kilometara pređenih granica.

U Novi Sad 21.maja 2016. godine 15 studenata iz Litvanije, Grčke, Španije, Portugala, Turske, Češke, Rusije, Ukrajine, Hrvatske, Poljske stiglo je na akademski seminar ,,Under pressure“, u organizaciji lokalne grupe BEST Novi Sad. Nije lako ali ni nemoguće postati deo drugačijeg jer slobodan čovek svestan svoje kulture i porekla može i želi da upozna drugačije. Da predrasude postoje i da se pojedinac lako na njih uči, ukazuju sva ona predubeđenja i usvojena znanja koja vrlo često nosimo sa sobom u ,,drugi svet“. Uspeh je predrasude prevazići i sačekati ono sopstveno ,,ne“ da progovori ,,da“. Šest dana je bog stvarao svet, zašto ne bi sedam dana petnaest različitih života stvaralo jedan zajednički. Kroz kratku ali nezaboravnu avanturu, studenti iz različitih delova sveta upoznali su Srbiju i zavoleli je onakvu kakvu je ,,domaćin“ zaboravlja: veselu, prijateljsku, spontanu, glasnu i živu.

Pozorište, muzeji, veseli maturanti koji se opraštaju od svojih školskih dana, štrand koji zove na logorsku vatru, pijace i bakice koje će pre pokloniti nego prodati i naravno srpska svadba, sve su to bili srpski poznanici i veseli stranci.

Možda nam je u domaćinstvu pomogla gibanica, sarma, burek ispod sača, tamburaši, katakombe, domaće vino, ali na kraju dana ipak je to srpska kultura i razgovor do jutarnjih sati ono što su poneli u svoje domove. Ono što će u proseku svaki treći Srbin pomisliti, kada ugosti stranca: ,,Otkuda od svih zemalja Evrope, stranac da se odluči baš za Srbiju”. Ono što će svaki drugi stranac pomisliti: ,,Zašto da ne, Srbija je predivna zemlja”. Ipak, najbolje je prave komentare i stvarno iskustvo, koje ne počiva na statističkim podacima istraživača već na dijalogu sa živim čovekom, reći na glas, jer, čini se, zaboravljamo kakvu vrednost ima mesto koje zovemo domovinom.  Pa, da upoznate te hrabre putnike, koji su od svih zemalja na svojoj mapi, odabrali baš Srbiju:

Šarūnas Аlijošius iz Litvanije poznatiji kao ,,Happy Unicorn“Neobični, duhoviti Litvanac, dobroćudnog pogleda i neiscrpne energije; detinja energija i ,,slovensko“plavetnilo koje je donosilo sreću i neverovatne nalete energije.

Naša različitost je zaboravljena, jer kako Šarunas gleda na granice, postaće vam jasno:

,,Iz mog iskustva sa putovanja, primetio sam, da nije važno odakle ljudi dolaze, jer iste dnevne rutine, bitke i prepreke u životu, tužne i srećne trenutke osećamo jednako, gde god se nalazili. Ono što čini lepotu vašeg naroda, to je jedinstvo. Srbi zaista deluju ujedinjeno u svojoj nacionalnosti i tradiciji i to je nešto što je Litvanija izgubila negde u borbi za sopstveni identitet. Ipak, ono što primećujem da je istovremeno i kontradiktornost, to je ta tenzija u Srbiji između ,,komšiluka“, više rivalstvo od bratstva. Možda je prednost ovakvih putovanja pored toga što istovremeno uživaš u lepoti novih prostora, to što shvataš koliko je život u suštini jednostavan i lep. Pa čak i loše iskustvo ima značaj: naučiš da više ceniš ono što imaš.Važne životne lekcije svakog putovanja.“

Aggelyki Kyrillopoulou                          

Kada vas jutrom dočeka dvopek, maslinovo ulje i osmeh grčke Anđelije, znate da ste negde u hladno i kišno jutro poželeli mediteran i grčku kulturu. Aggelyki je bila naša veza sa letom koje dolazi i Sirtakijem koji smo igrali do jutarnjih sati. Ova mlada studentkinja, odsečna i slobodna, bila je sama po sebi objašnjenje zašto srpski turisti toliko posećuju Grčku. O Srbiji je imala da kaže:

,,Malo je vremena pred nama i možda ne dovoljno da se u potpunosti razume Srbija. Ali, ono što se razume i prepoznaje, to je vaša priroda, Dunav, zelenilo i ljudi. Oduševljena sam vašim saobraćajem, koji kao da ne postoji. Ako me pitaš šta nas po svemu ujedinjuje, ja bih pre pitala: Šta nas razdvaja? Osim različitog jezika, svi smo mi ljudi sa istim potrebama i pored kulturoloških razlika mi smo jedno. Ono što nosim sa sobom to je vaša jednostavnost i lakoća življenja. O, da i ,,Pleskavitsa“!

Аrghya  Bhattacharya     Ako ikada krenete na put u Indiju, zemlju najfinijih začina, bračnih miraza i muškaraca poznatih po najdužim brkovima, možda ćete sresti nasmejane stanovnike sa nezaboravnim engleskim akcentom, ali teško da ćete sresti Arghy-u.


Svetski putnik i student koji trenutno živi i studira u Finskoj a u Srbiju je pored nezaboravne indijske ,,kuhinje“ doneo i iskustvo neprospavanih putovanja i nezaboravnih avantura. Znatiželja i razumevanje su ono što čini lepotu njegove otvorenosti prema svim kulturama, jer vrlo svesno nosi svoju gde god da krene:,,Znam da je Srbija je prošla mnogo, diskriminisana ratovima, ali još uvek uspravno drži glavu i zrači toplotom i ljubavlju. Vaša otvorenost uma i duha je retka. Verujte u svoju originalnost. I ne zaboravite, kako je jednom jedan mudrac rekao: ,,Mi putujemo ne da bismo pobegli od života, već da život ne bi nama pobegao.“

Zahide Beyazit                  

 Neke prostore i ljude upoznate jednom pa se susret više nikada ne ponovi, a neki napuštaju mesto koje ih je davno očaralo i vraćaju se i vraćaće se.

Zahide je jedna od onih putnica koja je nekada davno osetila bliskost sa balkanskim tlom i teško da će ikada zaboraviti.
Rođena u Sarajevu, živi i studira u Ankari,Turskoj. Obećala je sebi i nama skori povratak,a do tada poruka od Zahide:,,Nakon povratka u svoju zemlju, zaista sam ponovo poželela da vratim dane svog boravka u Srbiji- lepotu, sigurnost i sreću. Da, mi živimo u različitim zemljama ali osmeh i razumevanje je deo svih nas. Voleti se u svojoj različitosti, to je pravi smisao.

Marko Kičin

Dok se Hrvatska spremala za dugoočekivani fudbalski dvoboj sa Turskom, jedan njen verni navijač je napustio Zagreb i upustio se u srpsku avanturu.
Putovanje je možda bilo kraće, ali je avantura po dolasku bila više od očekivanog.
Ono što ga je dočekalo u Srbiji prenosi nam iz Zagreba:,,Svega nekoliko časova od mog dolaska u Novi Sad svaka strepnja od neprihvatanja i nepoznatog je nestala. Prvog dana svog boravka osetio sam se kao deo velike familije. Uživao sam u svakom trenutku i sećanje na događaje u Srbiji nosim sa sobom u Zagreb. Novi Sad je postao moja top destinacija za sledeće putovanje, a voleo bih da i moji sugrađani osete srpsku gostoljubivost i nezaboravni Novi Sad.“

Ne zaboravite:

Najlepše se pleše na kiši!                                                         Mostovi se najlakše prelaze zajedno!

       

       Ako ne možeš da promeniš svet oko sebe, promeni ugao posmatranja!

 

Autor teksta: Miljana Milanković

Tekst preuzet sa: www.casopiskult.com

linkedin facebook pinterest youtube rss twitter instagram facebook-blank rss-blank linkedin-blank pinterest youtube twitter instagram