Kako početi, a ostaviti jak utisak na vas koji čitate? Uvijek mi je bilo interesantno kako neki pisac ima osjećaj za to šta treba napisati u kom trenutku, a da same čitaoce zainteresuje za nastavak priče; zato ću ja pokušati da vas zainteresujem da ovaj moj spis pročitate do kraja i shvatite moje razloge zašto baš BEST, iliti, zašto biti aktivan student u studentskim organizacijama.
Prvi dani, mjeseci studentskog života prošli su relativno lagodno, iskreno, bez nekog razmišljanja da se malo angažujem po pitanju svoje aktivnosti u nekim neformalnim ili apolitičkim organizacijama. Vremenom sam osjetio želju i potrebu da budem aktivan po pitanju toga, jer organizacije i sama druženja u njima su uvijek bila sastavni dio mene i mog života. Slobodno mogu reći da su mi jako falili dani i sati provedeni sa ljudima, kao i razgovori oko toga šta sada i šta je najbolje učiniti da se ugled te organizacije u kojoj sam podigne na viši nivo.
Došao je trenutak kada sam sa sigurnošću rekao - od ovog momenta se aktiviram, i tako je bilo. Od prijatelja sam čuo da organizacija BEST poziva nove članove u svoj tim, pa rekoh sebi - zašto da ne odem i vidim kakva je to organizacija i koji je njihov cilj. Naravno, ne mogu reći da jedan od razloga mog dolaska na BEST regrutaciju, koja se održala 12.04. tekuće godine, nije bilo upoznavanje novih ljudi i razmjena mišljenja o raznim temama. Već sam tada uvidio da je tim BEST organizacije zapravo jedna velika porodica koja, ako mogu tako reći, ‘gura’ svakog svog člana naprijed i već tada se vidjelo da su uvijek tu jedni za druge; BIG FAMILY.Sledi igrica koja ostavlja jako veliki utisak na mene i budi u meni znatiželju - šta je sledeće. To sledeće stiže! Predstavljaju svoj rad, koji se meni svidio, na zanimljiv i originalan način. Tada nam rekoše da sledi intervju.
Osjećao sam da će biti zanimljivo, a vjerujte mi tako je i bilo. Intevjuisale su me dvije djevojke koje su me nasmijane dočekale; bilo je divno to vidjeti i prije nego što sam sjeo znao sam da će biti dobro (i da jeste), a na tome mogu biti zahvalan svima od samog početka regrutacije, ali za intervju, najviše Mileni Tihojević sa kojom sam mogao da pričam otvoreno kao da je poznajem duži niz godina.Prošao je i intervju, krenulo je druženje zbog kog sam se oduševio, jer primjeto sam da su svi ti članovi BEST-a veliki ljudi. Upuštali su se u razgovor sa nama, takoreći strancima, i uputili na sve one stvari koje su nas zanimale.
Prošlo je i to veče, a ja i dalje oduševljen njihovim izlaganjem, međusobnom podrškom, ma, mogu reći slobodno, svim što treba da čini neku organizaciju. Sa pravom mogu reći da sam jedva čekao njihov naredni sastanak, a moj prvi, da vidim kako to sve funkioniše. I da, opet oduševljen, jer svako od prisutnih će dobiti riječ, ‘poguraće’ te stari članovi ako želiš nešto da kažeš... Prosto, biće ti podrška iako si za neke potpuni neznanac, dok su te neki pak vidjeli na regrutaciji… Međutim, svi ti ipak pružaju ruku.
Moram priznati da se ni u jednom momentu nisam pokajao što sam došao na BEST regrutaciju, jer taj BEST čine neki divni ljudi, za tebe neznanci (kao što si i ti za njih neznanac), ali već drugari koji žele da ti pomognu da se uhodaš u sve što čini samu organizaciju.
Ako se neko od vas koji čitate premišlja da li da postane član BEST tima, ja ću vam reći da ne razmišljate, jer se ni u jednom trenutku nećete pokajati. Postoji više razloga za to, jer BEST zaista mnogo toga nudi (vjerujte mi da je tako, iako sam jako kratko u BEST-u), ali ne želim da vam sve te stvari otkrijem. Dođite i okušajte se u tome da budete sastavni dio BEST tima, tj. bolje reći dio velike porodice, jer se ja već osjećam kao da većinu tih ljudi poznajem jako, jako dugo.
Nadam se da sam vas barem malo zainteresovao za ovu organizaciju, za ovaj tim divnih ljudi, pravih prijatelja… Ma, za ceo BEST!
Autor: Živadin Stančić
